Što sam stariji i što više životnog iskustva imam sve sam skloniji verovanju da je MRŽNJA PRIVILEGIJA ODABRANIH. ZA MRŽNJU JE POTREBAN POSEBAN TALENAT.
Zašto to tvrdim?!
Nema te škole u kojoj se “netalentovana osoba” može “naučiti” da mrzi, jer, jednostavno, to nije veština koja se uči ili stiče to je ono što dobijamo rođenjem, prirodna predispozicija, talenat, “dar božji”.
Zlo, ali “od boga dano”…
Talentovani ili “nadareni” imaju tu sposobnost da i najmanji “povod” da njihov talenat dođe do izražaja veoma vešto koriste i neretko laicima pokazuju da “je za mržnju potrebno malo”. Svoju priliku vide na svakom koraku i u svemu - u nevolji koja ih je zadesila (“za sve su oni krivi, oni su prvi počeli”), svom uspehu (“zavide mi skotovi, mrze me jer sam lepši, pametniji, sposobniji”), tuđem uspehu (posebno! - “smradovi, ukrali su moju ideju, prisvojili moj uspeh” ), tuđim tragedijama (“dobili su šta su zaslužili, šta su oni nama radili”), svojim tragedijama - e, tek tu su “na svom terenu”, treba li objašnjavati na koje su sve načine sposobni da “obrazlože” svoju mržnju prema svima i svačemu?! koja, je naravno, uvek pravedna i opravdana… i patriotska…
Poražavajuće je to da svoju mržnju ne pokušavaju da sakriju već je prikazuju kao “božansku i nebesku pravdu” za koju se samo oni, odabrani (od boga i nacije) zalažu, a svi oni koji ne misle tako dobijaju “titulu” izdajnika, nepatriota, bezbožnika, jeretika, zlotvora…
Za svoju mržnju uvek imaju “argumente”, njihova mržnja je pravedna. Po njihovom tumačenju svako zlo koje se desi drugima je zasluženo i predstavlja kaznu za ono što su učinili “nama”. Žrtve i zlikovce dele na “naše” i “njihove”.
Naravno, naše žrtve su uvek veće i “nevinije” od njihovih, uvek su njihovi zločini i zločinci veći i gori od naših. Logično… Ipak smo mi “good guys”, a oni su “bad guys”…
Međutim, žrtve i zločinci nemaju nacionalnost i veru, žrtve su, jednostavno, žrtve, a zločici su zločinci i samo zločinci.
Ponekad sam sklon da verujem da ne postoji razlika u mentalnom sklopu onih koji svojom mržnjom truju po društvenim mrežama i onih koji svoju mržnju ispolje kroz terorističke akte u kojima stradaju nedužni ljudi. Razlika je samo u sredstvima koja su im dostupna i njihovoj rešenosti da javno ispolje svoju mržnju. Mrzitelji po društvenim mrežama su, generalno, kukavice koje se neretko kriju iza lažnih imena.
Da rezimiram… Mislim da nije previše grubo reći “MRŽNJA JE PRIVILEGIJA NEUKIH I GLUPIH” , a njihov jedini princip je “sve što nisam sposoban da shvatim treba da mrzim i da se borim da ga uništim”.
Neki će možda zagovarati teoriju da je uzrok njihove mržnje “nesrećno detinjstvo” ili “trauma iz detinjstva”. Možda…
Kako je njihova mržnja zlo koje nas sve, direktno ili indirektno ugrožava prema onima koji mrze i zagovaraju mržnju ili im je to jedina “veština koju su u životu uspešno savladali”. Ne smemo biti uviđavni i korektni. Našu korektnost bi, verovatno, predstavili kao odraz nemoći i priznavanje njihovih “argumenata”. Zlo treba seći u korenu, odupreti mu se svim sredstvima jer je našu ne tako daleku prošlost (“devedesete” ) u velikoj meri kreirala upravo mržnja i oni kojima je ona bila osnov “političkog delovanja”. A, oni, nažalost, ponovo odlučuju o mnogo čemu.
Posebnu kategoriju mrzitelja predstavljaju oni kojima je razlog za mržnju to što je neko “uvredio njihova verska osećanja". Kako, molim?! Na koji način se vređa bilo koje, pa i versko osećanje?! Na koji način se vređa nešto što zavisi isključivo od mene, tebe…?! Znači li to da neko može da uvredi osećanje prema fudbalu, čvarcima, internetu, stripovima, psima, “Dorsima”, kajmaku… (nastavi niz…). Može li bilo šta od toga biti razlog za mržnju, zlostavljanje i ubijanje?! Da li postoji razlika između onih koji su pucali u novinare i karikaturiste i onih koji minimalizuju tuđe žrtve i “naše” zločine?!
Ali treba biti pažljiv.
Osobe (namerno nisam upotrebio “ljudi”) kojima je u genetskom kodu mržnja se ne mogu promeniti, ne mogu mržnju “izbaciti iz sebe”, ne mogu je odstraniti kupanjem ili šišanjem, zlo ne nestaje, samo se pritaji.
Pa kako onda, majku mu staru, možete verovati da odnose sa susedima, međunarodnom zajednicom, NATO, EU, MMF… mogu srediti oni koji su nas devedesetih zavađali?! Da nas u Evropu mogu odvesti zbog kojih nas je Evropa ekskomunicirala?! Glupost, ili…?!
Mržnja je boleština koja nije zarazna, ali nije ni izlečiva, nije smrtonosna za obolelog, ali može biti za one koji su predmet njegove mržnje.