Prošli smo kraj ahmedabadskih slamova, naselja izgradjena od dasaka, kartona i kamionskih guma. Mislio sam da sam se navikao na sve mirise, ali svakog dana otkrivam nove. Rekao bih da se radi o mešavini raznih začina, smoga i urina uz neizostavan prstohvat vlage. Kada sam upitao jednog američkog turistu, na koga sam slučajno naleteo na otvorenom bazaru, kako mu se čine ovdašnji vremenski uslovi odgovorio mi je, pokazujući svoju majicu potpuno natopljenu znojem: „Druže, klima je lepljiva“. Mislim da je to najjednostavniji i najbolji način da se opiše.
- Hajde da uđemo dublje u slam? – predloži Litvanka - Odlična prilika da napravim autentične fotografije.
- Odlična prilika da ti se sutra ime pojavi u „Gudžaratskoj hronici“ – reče joj Čileanac Dijego. – Idi snimi ih telefonom. Ostavi mi aparat. Možda će novinari tražiti i tvoju sliku.
- Preteruješ.
- Bilans za avgust: tri silovane Ruskinje, jedan strani novinar ubijen, pa ti vidi – dodade brišući znoj sa čela. Kada vide koliko mu je dlan prljav namršti se i opsova.
Ne. Ne vidim ga u Bojlovom nastavku „Slumdog milionera“. Čak ni kao sporednu ulogu.
U prolazu primećujem da je sve spremno za neki festival. Pitam Indijca o čemu se tačno radi i šta predstavljaju ovi kipovi sa glavom slona i velikim ljudskim trbuhom koji se po celom gradu mogu videti u najrazličitijim veličinama.
- To je Bog Ganesh – kaže nam. - Slavimo ga svake godine u ovo vreme. Festival traje devet dana. Njemu se molimo kada započinjemo bilo kakav novi posao. On je Bog svakog novog početka. Uklanja sve prepreke, ali samo ako iskreno i od srca zatražimo. On je Bog uspeha i porodične harmonije. Poznat je još i pod nazivom Ganapati. Ljudi mu prinose slatkiše. Ganesh je stvoren od božanske energije Shive i Parvatija. Jednom prilikom Parvati se kupala u svojim odajama i rekla Ganeshu da nikoga ne pušta unutra. Kada je završio meditaciju Shiva je hteo ući i tad počinje bitka između njega i Ganesha u kojoj ovaj gubi glavu. Kada to vide zaprepašćena Parvati moli Shivu da ga oživi, a ovaj to čini tako što mu stavlja glavu prvog koji je tuda prošao, a to je bio slon.
- Super – reče Dijego. Nije izgledao kao neko koga bi ova priča u ovom času mogla zanimati.
- Slon je božansko biće – nastavlja Indijac ne obazirući se. - Surla mu predstavlja OM, simbol bezobličnog boga, pra-vibraciju kojom je otpočelo stvaranje. Sve što danas postoji, sve što vidimo i ne vidimo, nastalo je iz te vibracije. Mi verujemo da slon poseduje svest. Ima čak i pogrebne rituale. Surla između dve kljove predstavlja granicu između zemaljskog i duhovnog sveta. Bog Ganesh je iznad svih dualnosti i ne priklanja se nijednom.
Mi stranci ništa manje nismo interesantni stanovnicima Ahmedabada nego što su oni nama. Stidljivo nam prilaze, osmehujuse i pitaju: Which country?
Bilo je oko 23h kad sam čuo buku u kampusu. Strčao sam dole i video da se ekipa foto amatera već pripremila da škljoca.
- Nešto slave – kaže jedan Afrikanac.
Studenti instituta za razvoj preduzetništva, saznajem ubrzo. Tridesetak muškaraca i nekoliko žena. Na čelu povorke tri bubnjara, nisu se štedela. Ritam je udarao direktno u grudi, pomerao unutrašnje organe, stvarao neku čudnu atmosferu, cepao granicu između svetova. Litvanka je u prvoj paparaco liniji. Kaže mi da je ovo poseban trenutak jer bubnjevi bude bogove. Ovi su grmeli u slavu jednog od njih – Ganesha. Stvaraju, kaže, određene vibracije koje utiču na svest na višim nivoima. Komuniciraju sa nama iz drugih svetova. Nekad donose glasove anđela, a nekad šapat demona. Opasne frekvencije, neko bi rekao. Stajali smo u bolje osvetljenom delu kampusa i posmatrali predstavu koja nam se približava iz mraka. Što je ritam postajao jači i brži masa se sve više tresla i izgledalo je kao da sve dublje upada u trans.
- Hajde da igrate sa nama? – doviknu mladić iz gomile u času kada su prolazili sasvim blizu nas.
- Da igramo? – upita me Čileanac tiho. Znam da je njemu ovo moglo ličiti na sve samo ne na igru. Senjor latino,samo samba, eventualno rumba i to kad je baš raspoložen. – Nećemo valjda sad da đipamo sa ovima?
- Čini mi se da hoćemo – rekoh kad ugledah belu ženu kako skače u veselom društvu. Do maločas ih je fotografisala, a sad ona postaje glavna atrakcija. Litvanka nas zove da im se pridružimo.
- Šta čekate? Ovo je fenomenalno – dovikuje iz mase.
Oni koji su do sad predvodili povorku zastaju, vade svoje aparate i kreću da je slikaju. U trenutku su zamenili uloge. Odjednom se stvorih usred mase čiji me talas odnosi niz kampus prema nekom zapuštenom terenu za kriket. Iza sebe sam uspeo da vidim dva Indijca koji pokušavaju Dijega da uvuku u gomilu. Ne da se, viče nešto na španskom. Masa se isprečila i ne vidim šta se dalje dogodilo sa njim.
Bubnjevi tutnje u vreloj noći.
Pevaju se pesme u slavu meni nepoznatog boga.
Razmišljam šta bi moglo da znači to što mu surla pokazuje u pravcu mladog meseca.
Neko iza mene ispusti zvuk koji mi zaliči na OM.