Često se provlači ovih dana “da nam se izbori bliže”. U stvari mi se bližimo izborima, oni stoje i čekaju nas.
I često se provlači ovih dana reč “kampanja”.
Misija svakog političara jeste da osvoji glasačko telo da bi mogao da dođe na vlast i sprovede ideje koje zastupa. Neko je to dobro shvatio i svakodnevno je, još od dana kad je došao na vlast bio u kampanji. U stvari, svaki pametni političar je u kampanji svakodnevno, s tim što je onaj koga pominjem najuočljiviji bio, s obzirom na to da nema televizije i termina u kojem se nije pojavljivao. S jedne strane, zaista poštujem taj princip i svakodnevnu borbu za glasačka tela. Logički gledano, to bi trebalo značiti da se neko svakodnevno bori za “interese građana” i da za uzvrat dobija njihovo poverenje. Svaka ozbiljna firma koja pruža usluge ili nešto proizvodi, takođe je stalno u kampanji ako želi profit. Npr, Facebook je stalno u kampanji, poboljšava sve parametre, unapređuje, pokušava da još više osvoji tržište i nove korisnike i to veoma uspešno radi. Ne vidim ništa loše u tome što je neko “stalno u kampanji” pošto to, jelte i jeste posao političara.
Vodim se logikom proizvođača – proizvodi neki prozivod, poboljšava ga, ulaže u marketing i dolazi do kupca. Kupac zadovoljan pošto je došao do proizvoda dobrog kvaliteta, proizvođač zadovoljan pošto je povećao obim proizvodnje. U slučaju da jednom “zezne” svog kupca, sigurno je da neće više kupovati od njega, niti ga preporučivati prijateljima.
Iz ove jednačine trebalo bi proisteći da – političar reklamira svoj program, osvoji vlast, ispunjava obećanja, uradi i više od obećanog – narod zadovoljan i raste mu podrška. U slučaju da nešto od toga ne ispuni, ili dođe do malverzacija, smanjuje mu se podrška, narod je nezadovoljan i bira drugog za kog će glasati. Taj automatski gubi vlast.
Međutim zbog čega nije tako? Verujem da se možemo složiti da je situacija u Srbiji danas 2015. godine u mnogim stvarima lošija nego pre 3 godine, ili makar jednako loša dok ceo svet ide napred. Zbog čega je onda stranci i čoveku koji je lider iste podrška sve veća i veća?
Pratim istu jednačinu – bili su izbori, stranka je dala program i obećanja, nije ga ispunila – STRANKA POVEĆALA PODRŠKU!?! Iz ovoga zaključujem da je parametar „obećanja“ i to „da li je stranka ispunila“ potpuno nebitan glasačkom telu u Srbiji.
Apsolutno razočaravajuća činjenica. Ona nam govori da uopšte nije bitno da li šta ćete obećati niti da li ćete to ispuniti. Zaključio bih - smisao političke kampanje nije u idejama, viziji, ciljevima, u moralu i obrazovanju kandidata, nego u tome koliko će biti spreman da obećava nemoguće, uzdiše, kisne, viktimizuje sebe.
Iznoseći sve ovo , moram podsetiti da višestranačje postoji u Srbiji tek malo više od 20 godina (nakon pauze od skoro 60 godina). A slobodni i nezavisni izbori po međunarodnim standardima od 2003. godine. Zemlje sa modernim i uređenim institucijama i sistemom kojim težimo su se za iste te institucije borile vekovima. Izbori su se održavali, političari su se menjali. Jasno je da je za temeljno uspostavljanje vladavine prava i institucija potrebno mnogo borbe za iste i mnogo vremena, ali mi zaista nije jasno da toliko broj ljudi zatvara oči pred više nego očiglednim činjenicama?
Treba imati na umu da, ma koliko tvrdili suprotno – od nas samih zavisi. Volim da spomenem i čuvenu rečenicu koju je Ser Vinston Čerčil izgovorio na radiju kada je Engleska bila pred kapitulacijom – “Još uvek smo gospodari naše sudbine, još uvek smo kapetani naših duša”.