- Srbi iz Vršca možda nisu mogli da spreče Holokaust 1941 godine koji je zadesio njihove sugradjane, ali su zato odlučili da spreče novi, Holokaust zaborava. Naime od nekada prospreitetne zajednice vršačkih Jevreja gotovo da ni traga nije ostalo. Nemačka okupacija, Holokaust i posleratni nemar nove vlasti doveli su do toga da ceo jedan narod gotovo isčezne iz kolektivnog sećanja. Tako je i vršačka Sinagoga srušena odlukom novih posleratnih vlasti, pod obrazloženjem “da nema ko da je koristi”, objašnjava Aleksandar Kiš, jedan od retkih predstavnika jevrejske zajednice u Vršcu.
Da bi sprečili zaborav, Vrščani su odlučili da pokrenu akciju i dodele ime vršačkog predratnog rabina - Leopolda Fišera jednoj ulici. Tu inicijativu je pokrenuo Aleksandar Kiš u saradnji sa Jevrejskom Opštinom Pančevo, u nameri da se oda počast jevrejskoj zajednici Vršca koja je gotovo uništena od strane Nemačkih okupatora.
- Ideja o imenovanju ulice naišla je na veoma dobar prijem i svesrdnu podršku u opštini Vršac. Želja je da se organizuje proslava na kojoj će biti prisutna i porodica pokojnog rabina. Želeo bih posebno da se zahvalim zameniku predsednika opštine Darku Gavriloviću i članici opštinskog veća za kulturu Aleksandri Panić, koji su obezbedili da predlog imenovanja ulice dobije punu podršku svih partija u lokalnom parlamentu, što je retkost u današnjem političkom životu, objašnjava Kiš.
Ko je bio Rabin Fišer
Rabin Fišer bio je najznačajniji vođa jevrejske zajednice, ujedno i veliki poznavalac Talmuda i vršački prosvetitelj u sferi jevrejske kulture. Njegove besede u sinagogi bile su poznate i posećene od strane Vrščana drugih vera. Kao književnik, bio je lični prijatelj čuvenog indijskog Nobelovca, pisca Rabindranata Tagore sa kojim se dopisivao i održavao prijateljstvo.
Rabin je, nažalost, stradao u Holokaustu, ali je njegova porodica uspela da izbegne u Italiju, gde se i sada nalazi. Njegova ćerka Eva Fišer je poznata italijanska slikarka i živi u Rimu. Svoja dela poklonila je i rodnom Vršcu. Izlagala je sa Dalijem i Pikasom, a muziku za njene izložbe pisao je čuveni Enjo Morikone. Veliki prijatelji i kolekcionari njenog rada bili su izmedju ostalih i Hemfri Bogart i Loren Bekol.
(za fotografiju zahvaljujemo profilu Stari Vršac)