- Da, to je bila kuća mog oca Nikole Brašovana, advokata. Nalazila se na "maloj promenadi" kasnije Trg Sonje Marinković broj 3. Ja sam tu odrastao i završio višu gimnaziju 1954. godine. Moj otac je tu kuću prodao 1968., kada se doselio u Ameriku da bi živeo sa mnom. Nažalost, kada sam poslednji put bio u Vršcu 2004. godine, na susretu generacije 50 godina od završene gimnazije, kuća je bila u žalosnom stanju, priseća se Srba Brašovan, sin advokata Nikole.
Kuća iz koje su nastali "Vršački vinogradi"
Nije poznatu u čijem vlašnistvu je kuća danas, a njeni bespravni stanari kažu da godinama niko nije dolazio. Iako je njena sadašnjost tužna, a budućnost nikakva, kuća ima bogatu prošlost.
- Ta kuća je izgrađena negde pre Prvog svetskog rata, a dograđena je 1920. Zidao je Jovan Klicin, brat moje babe Sofije Brašovan, dugogodišnje učiteljice u Vršcu. To je u to doba bila fabrika šešira "Jovan Klicin". Posle njegove smrti, moj otac je nasledio tu kucu i ja sam tu odrastao. Pre Drugog svetskog rata tu je bila firma mojih roditelja "Vršačka Kula", veletrgovina alkoholnih pića, koja je konfiskovana 1950. godine. Od toga je kasnije nastao "Navip", a zatim "Vršački Vinogradi", kaze za Srba Brašovan za Vršac MOJKraj.rs, koji već decenijama živi u Sjedinjenim Američkim Državama.