Projekat je finasiralo Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvoja RS, a naziv je "Morfološka, hemijska, farmakološka i agronomska karakterizacija panonskog timijana (Thymus pannonicus All., Lamiaceae), sa ciljem njegove održive proizvodnje u intenzivnom sistemu ratarenja". Pored profesora Maksimovića, na projektu je radilo još sedmoro istraživača.
Šta je Vršački čaj?
Reč je o čaju prijatnog mirisa na limun, koji se dobija od nadzemnih delova ove oplemenjene sorte panonskog timijana. Prema rezultatima ispitivanja, trebalo bi da ima pozitivno dejstvo na oboljenja želuca i digestivnog trakta. Moglo bi da se očekuje povoljno delovanje na gastritis ili već formirani ulkus želuca.
Zašto je sad ovo tako važno?
Moramo da se vratimo malo u prošlost, tačnije u neku 1985-86. Tada je postojala jedna zemlja. Zvala se SFRJ. Imala je mnoštvo institucija i pokreta, a jedan od tih pokreta zvao se "Nauku mladima". U Domu omladine u Vršcu, ovaj pokret je imao svoju kancelariju. Ako se ne varam (a počeo sam da zaboravljam imena ljudi iz prošlosti), ovaj pokret je u Vršcu vodio jedan od braće Guga, a mislim da se zvao Saša, priseća se profesor Maksimović.
Tada je bio treći razred srednje škole. Pohađao je (tako se tada zvao) Mešoviti školski centar "Borislav Petrov Braca".
Pod rukovodstvom profesorke Ljilje Panić Tomašević, u okviru naučne oblasti hemija, moja drugarica iz razreda Emilija Tončev i ja, osvojili smo prvo mesto na saveznom takmičenju pokreta "Nauku mladima", ispitujući etarsko ulje jedne biljke sa Vršačkih planina, seća se Maksimović.
Par godina kasnije, trebalo je upisivati fakultet.
Opredelio sam se za Farmaciju u Beogradu, jer sam se već tada nepovratno inficirao virusom ispitivanja lekovitog i aromatičnog bilja. Saznao sam da se na Farmaciji upravo to i radi, na predmetu Farmakognozija, i eto mene tamo. Kasnije mi se desilo da upravo na Farmakognoziji radim svoj diplomski ispit. Odbranivši ga, dobio sam ponudu da se zaposlim tamo kao asistent-pripravnik, što sam i prihvatio. Danas sam vanredni profesor na toj istoj katedri, objašnjava Maksimović.
Pre pet godina, Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvoja je raspisalo veliki konkurs sa finansiranje naučnih projekata, u tri kategorije.
Opredelio sam se za kategoriju tehnološkog razvoja, imajući u vidu moju biljku sa Vršačkog brega, koja me je pratila tokom mog razvoja od dečačkih dana. U jednom dahu sam napisao projektnu prijavu i okupio tim. Bilo je tu farmaceuta, biologa, agronoma, biohemičara... iz četiri naučne institucije. To su Farmaceutski fakultet u Beogradu, Poljoprivredni fakultet u Beogradu, Institut za proučavanje lekovitog bilja "Dr Josif Pančić" i Medicinski fakultet u Novom Sadu. Na projektu su bila angažovana i tri mlada istraživača. I mi smo krenuli da radimo, ističe Maksimović.
Uradili su mnogo. Ispitali genetsku varijabilnost velikog broja populacija ove biljke na Vršačkom bregu, pokušali da joj pronađu najbliže srodnike, uradili mnoštvo hemijskih i farmakoloških ispitivanja... a uspeli su i da ovu biljku kultivišu.
Takođe, pronašli smo optimalne uslove gajenja. Ne biste je prepoznali kada biste je videli: od poleglog, neuglednog žbunića, dobili smo velike, lepe, jedre žbunove sa uspravnim stabljikama, i velikim prinosom biljne mase pune etarskog ulja koje miriše na limun. Ne na picu, kako miriše veliki broj predstavnika roda Thymus, već upravo na limun, priča profesor i kako voli da istakne - Vrščanin.
Na kraju, trebalo je podvući crtu ispod urađenog.
Rezultati projekta su jako lepi. Tri doktorata su isceđena iz rezultata naših istraživanja. Rezultati su takođe objavljivani u vidu radova u vodećim međunarodnim časopisima. Proizveli smo novu, oplemenjenu sortu panonskog timijana, koju ćemo pokušati u narednom periodu da zaštitimo. Dobili smo novi proizvod, kojem ćemo pokušati da damo oznaku geografskog porekla - Vršac, ističe Maksimović.
Reč je o čaju prijatnog mirisa na limun, koji se dobija od nadzemnih delova ove oplemenjene sorte panonskog timijana.
Pošto smo uspeli da proizvedemo relativno malu količinu biljne sirovine sa oglednog dobra, rešili smo da ne pokrenemo industrijsku proizvodnju, jer se ne isplati bez potrebne količine ulaznog materijala. Ali, ovaj čaj će se proizvoditi ručno, u Biljnoj apoteci "Dr Josif Pančić" u Pančevu, a moći će da se nabavi u biljnim apotekama Instituta u Pančevu i Beogradu. Prema rezultatima ispitivanja, trebalo bi da ima pozitivno dejstvo na oboljenja želuca i digestivnog trakta. Moglo bi da se očekuje povoljno delovanje na gastritis ili već formirani ulkus želuca, kaže Maksimović.
A i ne mora da se koristi za lečenje. Jako lepo miriše i u tom mirisu može i da se uživa, kao što pijemo čaj od lipe ili nane. Da li će "vršački čaj" biti moguće piti i u Vršcu, i kakva će sudbina ovog proizvoda biti, ne zavisi od mene. Ja sam naučnik, ne marketinški veštinar. Ali, možda će biti moguće organizovati gajenje ove biljke na većim površinama u atarima sela na južnim padinama Vršačkog brega, na potezu od Mesića do Sočice, ili Jablanke. Možda će neko od Vrščana poželeti da podrži Institut "Dr Josif Pančić" u naporima da uspostavi rentabilnu i masovniju proizvodnju. Možda će se stvoriti tražnja koja će uticati na proizvodnju. Ja to ne znam. Ali znam da ću sa ovom biljkom nastaviti da se družim još dugo, jer ima tu još nešto da se iščeprka, zaključuje Vrščanin i profesor Farmaceutskog fakulteta u Beogradu Zoran Maksimović.