Nakon izleta u polje digitalne slike i virtualne realnosti, Jelena Gorički vršačkoj publici nudi seriju "automatskih" crteža pod nazivom "gingerice series". Ona kaže da je opus crteža rađenih tuš tehnikom nastao kroz vežbu koja je imala za cilj da radove oslobodi uticaja svog profesora Milana Blanuše. Neke od preko četiristotine crteža nastalih u toj "čudnoj" vežbi kasnije razrađuje kroz slike.
Crteže nikada nije izlagala. Oni su samo brzi energetski zapisi, skice ali upravo ih to čini neposrednim i snažnim medijem kaže Gorički.