Književno veče u svečanoj sali gradske biblioteke moje je prvo samostalno nastupanje u Vršcu. Iako sam, na moju sreću, već imala prilike da u drugim gradovima bivše SFRJ, ali i Srbije, imam svoje samostalno književno veče, ovo je ipak za mene bilo najposebnije. Po prvi put sam se predstavila kao mladi stvaralac meni najdražim ljudima. Velika je cast i neizmerna sreća što je velika sala gradske biblioteke bila zaista premala da prime sve, kaže Kristina Čikara.
Kristina je u jednom trenutku i zaplakala od prevelikog uzbuđenja.
Posto ja sebe još uvek ne smatram umetnikom, iskreno se nadam da mi je publika oprostila. Jer umetnici, kažu, to ne rade. Pored mojih drugova iz škole, prijatelja i porodice, u publici je bilo značajnih predstavnika kulturnog, privrednog, političkog, ali i sveta sporta. Prosto neverovatno. Dobila sam cveća kao da sam stvarno poznati pisac, kroz dečiji osmeh objašnjava Kristina.
Književno veče nosilo je naziv "Ognjište u iskri sećanja" i bilo je posvećeno nedavno preminulima baki i deki mlade Vrščanke.
Dom baka Petre i deka Bogoljuba je zapravo ognjšte mog čitavog detinjstva u kome je neprestano plantala iskra ljubavi topline i nežnosti, pa ee iz tog razloga veče upravo tako zove, objašnjava Kristina.
Pesme su čitane u pratnji harfe i violine, a sve su autobiografske. Pisane podstaknute istinitim dogadjajima i emocijama.
Nikada neću moći da kazem dovoljno hvala organizatoru, drugarima iz Poljoprivredne škole, koji su sčitali moja dela, kao ni mladim ljudima iz muzičke škole Josif Marinković. Dobila sam najlepši poklon od svog rodnog grada, a to je predivan zvuk ovacija, aplauzi i čestitke, sumira utiske mlada Kristina Čikara