Otkada smo počeli sa radom, sedmogodišnji Igor Tešević je naš najmlađi sagovornik i zaista smo uživali dok smo pričali sa njim. Dolazi iz Vršca, mesta u kome staza za karting ne postoji, ali zato kod njega postoji velika želja za uspehom.
U popodnevnim časovima došli smo na Adu Huju, ali je za to vreme bilo nekako previše mirno. Prilazimo stazi, a Igor gura karting. Šta se desilo?
Nemam kočnicu. Pretegli smo osovinu i sada ide malo krivo i uopšte ne koči. Znaš ona jedna strana od kočnice prilazi, al druga ne može i onda ne koči - žali nam se naš sagovornik, koji se očigledno razume u ono što priča. Dok tata i mehaničar sređuju karting, sa Igorom sedamo da popijemo sokić i popričamo o trkama.
Kako je sve počelo?
Pre dve godine smo tata i ja gledali formulu i ja sam rekao da hoću i ja, tata mi je rekao da moram prvo karting i dogovorili smo se da kupimo. Prvo sam vozio onaj mali bagi, ali mi je bio spor pa smo kupili karting. Ove godine prvi put vozim šampionat i baš mi se sviđa. Vozim oba šampionata, ali mi je SAKSSov primarni - kaže Igor.
A kakve rezultate praviš?
Vodim u šampionatu. Imam 11 pehara – sedam prvih, tri druga i jedno treće mesto. Jednom mi je puklo crevo pa sam sa prvog mesta otišao u boks i trku završio četvrti. Jedino tu trku nisam bio na podijumu, ali tu nisam ja kriv. Viša sila. Ostalo je još četiri trke i pošto imam veliku prednost u bodovima, verujem da ću biti šampion.
Pitali smo ga da li prati trke na televiziji.
Sad sam bio u Rumuniji i gledali smo Formulu. Tata i ja smo videli u izlogu da se vozi Formula pa smo gledali u tržnom centru. Bila je mnogo dobra trka, znaš kako je izleteo pa mu se podvilo prednje krilo… – uzbuđeno priča Igor. “Baš volim trke, gledam i kola i motore, sve gledam.”
Posle nekog vremena, karting je bio spreman i Igor je odmah poskočio. Kaže – “Idem da skinem vreme, znam da može brže”.
Roditelji kažu da je neumoran. Kada je na stazi ne treba mu ni hrana, ni voda. Ništa neće, samo hoće da vozi i koristi svaki trenutak. Jednostavno, Igor je dete koje voli ovaj sport.
Tako je i bilo, nakon desetak provozanih krugova, Igor se vratio u boks i gleda šta kaže štoperica – rekord je pao. Njegova sreća se ne može opisati rečima, kaže da je vozio vreme kao što voze u klasi 2.
Rastajemo se sa Igorom u nadi da će ga uskoro zapaziti neko ozbiljnije oko, te da ćemo ga kroz par godina gledati na ozbiljnim svetskim stazama, u nekom od najozbiljnijih šampionata.