SPOKOJ U DUŠI
Kada nam je profesorica Miroslava saopštila da ćemo ići da posetimo manastir Mesić mi smo svi bili oduševljeni. Ona uvek nešto smisli kako bi nam razveselila dušu. Ako nije zabava i gluma onda neki izleti. Pošto se dugo godina nalazim u psihijatrijskoj bolnici u Vršcu u profesorki Miri našla sam spas od kada sam je upoznala. Ona nam mnogo čini samo da nam bude bolje i da lepše provedemo vreme iako smo u bolnici.
Srećna sam što sam videla Mesić, pomolila se u crkvi za sebe i brata koji živi u Novom Sadu.Upalila sam i sveću za zdravlje, pila vodu sa manastirske česme. Svi smo bili nasmejani dok smo se nalazili u manastiru. Ovo je svima baš prijalo za dušu. Treba svim ljudima da nađu spokoj u duši a naročito nama koji imamo nemir i košmare. Posebno nama koji psihički nismo baš najbolje.